Odlomak iz knjige Rame kolara: "Kad jednom sretneš prirodu"

ČUDESA OD BIJELOG LUKA

Još se živo sječam "mirisa" izgnječenog bijelog luka (sa sirćetom ili rakijom) koje nam je mati pripremala kad se prehladimo. Pa malo stavi na noge (tabane), a malo na prsa, te masira ruke i noge. Mrzio sam taj miris (a čaj od šipurka, koji se pri tome morao piti, mi nije bio mrzak), pogotgovo kad sam morao malo i uzeti te smjese. U svakom slučaju, ni dan bez čehne bijelog luka ovako ili onako.