Pirevina

Pirevina ili pirika, čiji je latinski naziv Elymus repens, je biljka koja ima diuretička svojstva i autohtona je u Evropi, Aziji i svjevernoj Africi.

Drugi nazivi za ovu višegodišnju travu su: pir, pirak, pirnika, pirovina, puzava pirika, rubetka, pasja pšenica, zubača.

Naziv roda ove biljke, Agropyron, potiče od grčkih riječi agro, što znači polje i pyros, što znači pšenica.

Glavni dijelovi pirevine koji se upotrebljavaju u narodnoj medicini su: korijen, rizom i sjeme.

Poljoprivrednici ovu biljku obično smatraju napašću, ne samo zbog toga što se širi po poljima, već i zato što stvara supstancu koja usporava rast i razvoj drugih biljaka. Iako se u Sjevernoj Americi smatra korovom, u mnogim dijelovima Evrope i Azije sijeno od pirevine se daje stoci kao hrana, a njen korijen su ponekad, u nedostatku hrane,  konzumirali ljudi.

Opis biljke: Pirevina ili pirika je višegodišnja rizomska biljka koja naraste oko 1,5 m. Biljka raste na neplodnom tlu, pašnjacima, napuštenim poljima, livadama koje su u korovu, rubovima dvorišta i bašta, duž puteva i pruga, miniranim i područjima gdje se odlaže otpad. Pirevina voli plodno tlo, bogato azotom, gdje je snabdjevenost vodom dobra dok slabije uspijeva na tlu koje je veoma kiselo ili suvo i plitko.

Rizom biljke je blijedožute boje sa člancima dužine 2-8 cm i prečnika 1,5-4 mm. Stabljika pirevine je uspravna i može da naraste 30-100 cm.

Listovi su naizmjenično raspoređeni sa zaliscima, lisne ploče su duge i uske, a nervi su paralelni. Lisne ploče su mekane i relativno ravne, širine 3-10 mm, uglavnom tamnozelene boje, a ponekad sivkaste ili plavkasto zelene. Zalisci su na donjim listovima pokriveni dlačicama dok su na gornjim glatki i obrasli mekanim dlačicama.

Cvijet

Cvijet je u obliku zbijenog labavog složenog klasa, poput klasa pšenice, ali tanji, uglavnom dužine 5-10 cm. Prosti klasovi su stisnuti, dužine 5-15 mm, te sadrže 4-6 cvjetova. Period cvjetanja je obično od juna do avgusta.

Prednosti pirevine za zdravlje

Pirevina se hiljadama godina koristi za liječenje upale bešike, hidropsije (vodene bolesti), infekcije materice, te bolnog mokrenja. Takođe, pirevina je prirodni lijek protiv kamena u bubregu i infekcije bubrega.

Borac protiv toksina

Kada toksini napadnu organizam usljed ujeda insekata ili izloženosti otrovnim hemikalijama, odmah uzmite ovaj sok s obzirom da može djelovati detoksikacijski. Potrebni su vam sljedeći sastojci: 100 g pirevine i 100g listova biljke paidi patti. Iscijedite sok iz obe biljke i pomiješajte ga sa istom količinom mlaćenice. Uzimajte dvaput da biste uklonili toksine iz organizma.

Kod infekcija urinarnog trakta

Uzmite 10 g pirevine i isto toliko indijskog ogrozda, namočite u usireno mlijeko i ostavite preko noći. Popijte ujutru. Ukoliko ovo redovno uzimate 15 dana, rezultati bi trebalo prijatno da vas iznenade. Antidiuretska svojstva pirevine djeluju kao sredstvo za uklanjanje infekcija urinarnog trakta koje vam dugo stvaraju bol.

Kod menstrualnih problema i menopauze

Uzmite 15 g pirevine i 15 g lista nara. Iscijedite sok i kuvajte u 2 šolje vode na laganoj vatri. Koristite ovu supu najmanje 2-3 puta dnevno da bi se smanjila većina problema vezanih za menopauzu, kao što je obilno krvarenje, obilno bijelo pranje, te iritacija u vaginalnom dijelu.

Kod problema sa hemoroidima

Uzmite 15 g pirevine i iscijedite sok koji ćete pomiješati sa čašom mlijeka. Uzimajte redovno 15 dana i tako ćete možda smanjiti bol problematičnog mjesta.

Kožna oboljenja

Uzmite 50 g pirevine i 10 g kurkume, pomiješajte sa kravljom mokraćom i nanesite na mjesta na koži koja su zahvaćena psorijazom, ekcemom, opekotinama ili svrabom. Nakon nanošenja na problematično mjesto, ostavite tako da stoji 30 minuta, pa se okupajte u vrućoj vodi u koju ste prethodno namočili listove biljke nim. Pridržavajte se ovoga sve dok ne vidite poboljšanje na koži.

Upotreba i prednosti pirevine u narodnoj medicini

• Korijen pirevine je veoma koristan za liječenje velikog broja problema, od poremećaja bubrega i jetre do poremećaja urinarnog trakta.
• Ova biljka je omiljeni lijek domaćih mačaka i pasa, čiji list jedu u velikim količinama.
• Korijen pirevine ima antiflogistička, laksativna, demulcentna, diuretička, emolijentna svojstva, svojstva koja utiču na razbijanje kamena u bubregu, a koristi se i kao tonik.
• Čaj pripremljen od korijena pirevine se koristi u slučaju urinarne inkontinencije, te kao sredstvo za izbacivanje glista iz organizma.
• Takođe, pirevina je djelotvorna za liječenje infekcija urinarnog trakta, kao što su cistitis i uretritis.
• Pirevina štiti urinarne tubule od infekcija i iritacija, te povećava količinu mokraće čineći je rjeđom.
• Nanosi se na otekle udove u vidu tečnosti.
• Pirevina se koristi za liječenje gihta, reumatskih poremećaja, hroničnih kožnih stanja, te poremećaja urinarnog trakta, bešike i bubrega.
• Čaj od pirevine će umiriti i obložiti upaljeno grlo, te podstaći izbacivanje šlajma.
• Pirevina se može koristiti i sa drugim ljekovitim biljkama protiv raznih bolesti – za liječenje kamena u bubregu, ublažavanje upale, te u slučaju dubokih posjekotina.
• Dekokt od pirevine je djelotvoran za liječenje povećane prostate i prostatitisa (upale prostate) ukoliko se uzima jedno vrijeme.
• Travari su pirevinu preporučivali za liječenje gihta i reumatizma u ranim stadijumima.
• Njemački travari nanose vruće i vlažne obloge sa zagrijanim sjemenom pirevine na abdomen kako bi ublažili čir na želucu.
• Sok iscijeđen iz korijena pirevine se u narodnoj medicini upotrebljavao za izlječenje žutice i drugih poremećaja jetre.
• Pirevina je efikasna za ublažavanje bolnog mokrenja.
• Može se davati pacijentima koji imaju bilo kakvu upalu urinarnog trakta, čak se može koristiti kod stanja kada u mokraći ima leukocita, sluzi i krvi.
• Za liječenje infekcija urinarnog trakta, pirevina se obično upotrebljava u kombinaciji sa drugim biljkama poput hajdučke trave, uve i bučua.
• Pirevina se istovremeno može koristiti sa hortenzijom za liječenje problema prostate.
• Kao što smo već spomenuli pirevina se koristi za liječenje cistitisa i kao lijek za kataralna oboljenja žučne kese.

Primjena pirevine u kulinarstvu

• Pirevina se može sušiti i mljeti, a potom koristiti sa pšeničnim brašnom za pripremanje hljeba.
• Dugim kuvanjem korijena pirevine dolazi do pucanja tvrde membrane i dobija se sirup od koga se pravi pivo.
• Pečeni korijen pirevine se koristi kao zamjena za kafu.
• Mladi izdanci ove biljke se mogu jesti sirovi u salatama.
• Ponekad se sok iz izdanaka koristi kao proljetni tonik.
• Sjeme pirevine je veoma malo i obavijeno je velikom ljuskom što ovu biljku čini veoma bogatom vlaknima.

Primjena prirevine u druge svrhe

• Korijenov sistem pirevine je razgranat, pa se ova biljka sadi na pješčanim dinama koje se nalaze uz obalu da bi se povezalo zemljište.
• Iz korijena pirevine se dobija siva boja.
• Pirevina raste svuda u svijetu osim u Africi.
• U srednjem vijeku u sjevernoj Evropi zbog nedostatka mirisne smole, sušeni rizom pirevine se sitnio i koristio kao tamjan.
• U austrijskoj narodnoj medicini, rizom pirevine se upotrebljava protiv groznice, kao čaj, sirup ili hladna maceracija u vodi za unutrašnju upotrebu ili se u sušenom stanju nanosi na bolno mjesto (vanjska upotreba).
• Pirevina se skuplja tokom cijele godine kao hrana za stoku.

Doziranje

• Sušeni korijen: 4-8 g ili kao dekokt. Uzimati 3 puta dnevno.
• Tečni ekstrakt: 1:1 u 25% alkoholu, 4-8 ml. Uzimati 3 puta dnevno.
• Tinktura: 1:5 u 40% alkoholu, 5-15 ml. Uzimati 3 puta dnevno.

Mjere predostrožnosti

• Ukoliko dugo koristite pirevinu, može doći do gubitka kalijuma u organizmu usljed diuretičkog djelovanja biljke.
• Pirevina može izazvati dijareju i grčeve u stomaku.
• Ovu biljku bi trebalo da izbjegavaju osobe sa alergijama ili hipersenzitivnošću na bilo koji sastojak pirevine ili neke druge biljke iz porodice trava.
• Oprez se preporučuje pacijentima koji imaju edem nastao usljed bolesti srca ili bubrega.
• Pirevina se ne preporučuje trudnicama i dojiljama zbog nedostatka naučnih dokaza.

https://biljna-apoteka.ba/proizvod/pirevina/